Više NE!

četvrtak, 06.09.2007.

:(

Shvatila sam koliko je život zapravo čudan. Najprije sam imala sranja doma i poželjela sam da me nema, bang ali uspjela sam to prevladati. Nekako. Jedva, ali uspjela sam. wink Danas sam totalno zbedirana. Ujutro sam čula da je umro jedan čovjek iz susjedstva, ali nisam mogla skužiti koji dok mi profesorica s kojom sam ostala u kontaktu nije rekla da je to od frendice tata. A da stvar bu gora neki dan sam ju srela i zekale smo se. A danas čujem da joj je stari umro i to samo odjednom. A i mom noni je u utorak bila 3 godišnjica. Mislim prošle su 3 godine otkako je umro, a mene još boli ko da je bilo juče. Jer kako nemam oca, on mi je bio mnogo, mnogo više od none. Kako mi nedostaje. cry A najviše me muči to što još nisam bila na groblju jer je vrijeme odvratno, a ono je skoro 2 km od moje kuće. U zadnje vrijeme život mi izgleda kao san iz kojeg ću se uskoro probuditi iako znam da to nije. Ali mislim da je vrijeme da prihvatim sudbinu i pustim da se desi ono što se jednostavno mora desit. Sve to boli, ali jednostavno mislim da napokon moram prihvatiti. Iako boli mislim da će proći. Možda ne još skoro, ali jednog dana hoće. U to sam sigurna.

- 15:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 26.06.2007.

:-)

Ej!!!!!! Još sam živa!! Nisam se dala prelomiti. Mislili su da je to lako, al nije. Imam jedan mali savjet za sve:
NIKADA NIKOME NEMOJTE U POTPUNOSTI POKLANJATI SVOJE POVJERENJE!!!!
Ja sam to naučila na malo teži način, ali bar sam naučila. Kako kažu Prljavci u svojoj pjesmi "Zbog mene ne plači, suza nisam vrijedan kasno je da se sada mijenjam.". I imaju pravo!!!!!!!
Jer niko nije vrijedan da zbog njega plačem , a kamoli da zbog njega nešto napravim sebi nažao headbang .
Ipak sam ja sama sebi najvrjednija. To su me oduvijek učili, a sada znam da ako ne voliš sam sebe ne možeš voljeti ni nekog drugog. kiss Thuth.
Sada sam puna neke pozitivne energije i jedva čekam subotu jer imam maturalnu večeru. Jupi!!!!!!! zujo
Bit će nam ludo, a možda je to posljednji put da ih sve vidim na okupu. Jer ako otiđem na faks onda zbogom staro društvo. A ja se ne želim rastati od njih.

- 14:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 19.06.2007.

Bol

Nekim ljudima stvarno ne možeš vjerovati. Zabiju ti nož u leđa kada im predaš srce na pladnju. Sretna sam, ali osjećam se grozno. Jučer sam maturirala i luda sam od sreće ( nut ), ali kad mi je i frendicsa zabila nož u leđa to me dotuklo. Rekla je nešto za što je rekla poslije da nije mislila i da joj je jezik brži od pameti, ali u očima joj se vidjelo da to ne misli.
Ima još nešto o čemu bi željela pisati. Zapravo još o jednoj osobi koja me izdala i iznevjerila. Radi se o jednom čovjeku koji je prijatelj moje mame i učinio mi je nešto nažao. Polubio me i dirao. Možda i ne zvuči strašno, ali kad se to desilo imala sam samo 15 i pol godina. I ne bi bilo to strašno da on nije od mene stariji oko 36 godina. To kaj si je dobar s mojom mamom ne znači da me može gnjaviti već 3 godine, jel da?
To me muči toliko da sam već nekoliko puta pokušala počiniti suicid, ali uvijek bi neko došao i ne bi uspjela. O tome nemam s kim razgovarati. Osjećam se kao dda sam sama na ovom svijetu. Izdalo me nekoliko ljudi kojima sam neizmjerno vjerovala. Frendica, druga frendica, on, pa još jedna frendica,neko iz obitelji itd. Nemrem više, jer ne osjećam da nekamo pripadam. Borim se, ali nije uvijek lako. "Borba do smrti."
Ali pokušati ću preživjeti. wave